Ako je život, kao što mnogi znaju reći, zaista škola – a jeste – onda smrt predstavlja završni, „diplomski“ Ispit! Stoga, ako nam je u tom, presudnom, trenutku EGO u potpunosti odsutan – ako nam je svesnost apsolutna (nevezana i neuslovljena željama i strahovima) – automatski biva realizovan Apsolut! U „Bhagavad-giti“ stoji iskaz sledeće činjenice: […]
U sveukupnoj atmosferi kolektivne ljudske svesti oduvek su, manje ili više pritajeno, lebdela ista suštinska pitanja: – „Ko sam?“, „Odakle sam?“, „Gde sam?“ i „Kuda idem?“… Sva ostala pitanja su, zapravo, samo Pod–pitanja, jer su ovih nekoliko neposredno vezana za sam Smisao našeg bitisanja tu gde jesmo. Gde god da idemo i šta god da […]
Postoji jedna divna priča iz Sufi-tradicije, koja ide ovako: – Živeše jednom jedan mistik koji je predano radio na sebi, držeći stroge askeze i meditirajući u osami duži niz godina. Jednoga dana, u dubini svog bića, oseti on da je došlo vreme da se konačno spoji sa Bogom te podje da to i učini. Posle […]
Informacije o svemu što postoji („onome što jeste“) primamo posredstvom naših instrumenata spoznaje, naših čula, i te informacije automatski bivaju sprovedene do samog srca našeg „personalnog kompjutera“, do našeg analitičkog uma, koji vrši njihovu obradu – analizira ih, (pr)ocenjuje, „etiketira“ i pohranjuje u skladište svesti. Rukovodeći se tim ocenama, mi onda formiramo svoj […]
Mi kroz EGO (a polako ćemo razotkrivati sve njegove „tajne“!), kao kroz „šarene naočari“, primamo sve informacije o svetu u kojem živimo i na osnovu toga gradimo svoj lični Stav. Prema tome, jasno je da su i sve naše predstave o istini zasnovane na „lažima“, pa su i one (predstave), kao takve – […]
Duševni, ili unutarnji, mir je stanje potpune psihičke i emocionalne opuštenosti i nenapetosti. To je stanje kada je um potpuno utišan i kada srce uživa u blaženom miru i spokojstvu unutarnje harmonije, odnosno: kada se „Um kupa u lotosu Srca“ – kako kaže drevni Hindu tekst. Čim je um aktivan (buka misli…), tada je prisutna, […]
Svi mi se, zapravo, radjamo i umiremo samo zato da bismo otkrili upravo smisao celokupne te „Igranke“ odnosno celog tog Ciklusa. …To zvuči u najmanju ruku paradoksalno, medjutim sam život, i celokupno postojanje, jeste upravo PARADOKS, jer postojanje samo sebe Negira. – Što širu svesnost budemo realizovali, to ćemo ovu istinu jasnije sagledavati […]
Ukoliko ne želimo da živimo u zabludi, trebalo bi izbegavati ocenjivanje „onoga što jeste“, jer ćemo kad-tad uvideti da je ta naša ocena bila pogrešna, odnosno zabluda. Svaka naša ocena je samo odraz naše, trenutne, lične privrženosti ili odbojnosti prema nekome ili nečemu, i posledica je sagledavanja stanja stvari van duševnog mira; samo […]
Sve naše predstave o svetu predstavljaju projekcije našeg sopstvenog EGA: naših privrženosti ili odbojnosti, naših Ocena tog sveta …odnosno naših unutarnjih konflikata. Svemu onome za čega, prilikom naših posmatranja i odnosa, prionemo mi mu dajemo „pečat“ svoga EGA. Na taj način, kad gledamo drvo, mi ne vidimo drvo već našu sopstvenu „predstavu drveta“ […]
Svako živo biće, pa i čovek, poseduje jednu „unutarnju komponentu“ kojoj je jedina „veza“ sa fizičkim telom to što se kroz njega Manifestuje – dajući mu život-nost. Ta suptilna „Komponenta“ ne može se spoznati neposredno našim čulima, kojima vršimo uobičajenu percepciju ovog relativnog sveta – pa niti svim onim „sofisticiranim pomagalima“ – ali […]
Jasno nam je da svaki uzrok povlači (za) sobom odgovarajuću posledicu – to je neminovnost postojanja, jer sve što postoji, i sve što se desi, predstavlja samo posledicu nekog odredjenog uzroka. Svemu što postoji nešto je prethodilo, kao što i sve što postoji nečemu prethodi: Ništa se ne dešava bez svog uzroka! Ono […]
U toku života nam se dešavaju upravo one stvari koje, još, nismo prevazišli, tj. koje, još, mogu da poremete naš duševni mir i da nas izbace iz našeg prirodnog stanja nenapetosti i nerazdvojenosti. Upravo te stvari su za nas bitne, jer upravo one utiču na to da naše slabosti izadju na površinu i, […]
Meditacija je stanje kada nema rasipanja energije! Kada je mir (nenapetost i nerazdvojenost) tada nema rasipanja energije nego je ona na okupu; tek kada se javi konflikt, tada je mir narušen i dolazi do njenog rasipanja. Medjutim, šta znači: „Konflikt“? Dakle; čim postoji razdvojenost na „vidioca“ i „vidjeno“ – čim postoji „odnos“ – […]
Sve što činimo, činimo: ZBOG sebe, ZA sebe i – SEBI ! Ova, gore istaknuta, istina je toliko očigledna, jednostavna, opšteprisutna – da je mi, uglavnom, uopšte nismo svesni. Robujući EGU, mi smo toliko slepi, komplikovani, opšteodsutni – da uopšte nismo svesni „onoga što jeste“ (same Činjenice, Zakona). Shvatili smo da se nama dogadja samo ono […]
Pod pojmom ljubavi mi podrazumevamo više specifičnih „kategorija“ (o čemu je i From govorio), koje su medjusobno različite po svom kvalitetu. Tu razlikujemo tzv. prijateljsku ljubav, bratsku ljubav, majčinsku ljubav, ljubav dece prema roditeljima, ljubav izmedju muškarca i žene, ljubav prema prirodi, društvu, stvarima… i sl. Svaka od ovih „vrsta“ ljubavi, ustvari, predstavlja […]
Kao što smo već uvideli, ljubav (dakle istinska) na sve i na svakoga gleda jednakim očima. Ona ne ocenjuje i ne deli, jer je svako deljenje uslovljeno nekim sebičnim interesom – dok je ljubav iznad svakog ličnog, relativnog interesa jer ona sama jeste najviši, apsolutni Interes. Ceo svet je samo odraz, i ogledalo, […]
Kada se čovek nadje u nezadovoljstvu i problemima, on najčešće, instiktivno, izabira: ili bekstvo od njih, ili se upušta u borbu sa njima. No, oba ova izbora su, kao što ćemo to jasno uvideti, podjednako pogrešna jer ljudi, nesvesni stvarne suštine krajnjeg ishoda, time samo još više produbljuju svoj konflikt i patnju. „Pobeći“ […]
Kreativna energija se u potpunosti oslobadja kada smo unutar apsolutnog duševnog mira. To je stanje kada su um i srce u apsolutnoj harmoniji, harmoničnom Saglasju, i tada se „budi“ jedan novi, ali izvorni, drevni i nama tako prirodjeni, „vid“ energije: tzv. „Seksualna energija“, koja jeste primarna osnova, tj. suština, svakog vida manifestovane energije […]
Jasno nam je, dakle, da um može da deluje samo u okviru prostorno-vremenskih šablona – izuzev kojih misao uopšte ne može funkcionisati. Takodje smo shvatili da se istinska spoznaja trenutka, odnosno stvarnosti, ostvaruje isključivo ovde i sada – a to je upravo stanje kada nije aktivan naš analitički um (njegova analitička funkcija), jer […]
Zakon kaže da za sve što mi se dogadja isključivo odgovoran jesam isključivo ja sam! – Prevedeno u širi kontekst, to bi značilo da i sami dogadjaji (situacije koje nam sudbina servira na našem životnom putu) predstavljaju ništa drugo do odgovarajuću Posledicu svojih (naših!) tačno odgovarajućih uzroka. Ali, šta je to što uzrokuje dogadjaje u […]
Na odredjeni način, možemo ustvrditi da je misao (kao tvorevina uma) brža od svetlosti – što je i sasvim jasno ako znamo da je ona suptilniji vid energije (čak su definisani i tzv. „tahioni“, kao virtuelne čestice, nosioci „paketa misaone informacije“). Mada po Ajnštajnovoj teoriji relativiteta stoji da ništa ne može da se […]
Verovanje, kao takvo, egzistira u samoj suštini čovekove „ljudskosti“ (niže, lažne prirode). Utoliko više, jer je, kao što smo to već uvideli, doslovce svo naše „tzv. znanje“ o svetu (a samim tim i o sebi samom) zasnovano isključivo na verovanju, odnosno na mišljenju – „mišljenju da znamo“. Mi slepo verujemo svom logičkom, racionalnom […]
Izmedju mnoštva zabluda kojima ljudski um u svom neznanju robuje, nalazi se i jedna koja je toliko genijalna u svojoj perfidnosti da je zaista dostojna svog kreatora – samog „Djavola“. To je zabluda kojom EGO („Djavo“) bez po muke osigurava svoju (pre)vlast; i mada posredstvom nje, kao na oštrici žileta balansira na samom […]
Pre dve hiljade godina Hrist se inkarnirao medju nama ne da bi srušio i razorio sve „staro“, jer On nije bio „rušitelj“ i „razoritelj“, već upravo da bi to – Ispunio – donoseći, kako je i Sam rekao, „Višu“ istinu. A šta je to, ustvari, značilo? Dakle; „stari“ Bog, Bog Starog Zaveta, bio […]
Prošlo je više od dve hiljade godina od, tog, Njegovog (prvog) dolaska, i ko je išta shvatio – shvatio je; a ko dosad nije, taj teško da uopšte i hoće. Ova EGO-civilizacija, koja je robujući EGO-u degradirala sve istinske vrednosti koje je uopšte i mogla degradirati (i to, opet, sve vodjeno Zakonom-prirodnog-toka-stvari!), polako […]
Prepuštajući se aktivnostima uma, mi uvek obraćamo pažnju samo na pojedinačne delove, fragmente – a celina nam izmiče. Pokušavamo obuhvatiti celinu tako što stalno „trčimo“ na relaciji izmedju prošlosti i budućnosti, dok nam ono što se dešava SADA neprestano izmiče našoj svesnosti. …Tu je na sceni još jedna (od bezbrojnih) protivurečnosti EGA u […]
Ukoliko je pojedincu širi EGO („naduvaniji Balon“), utoliko je on razdvojeniji od Stvarnosti i, samim tim, podložniji uticajima EGO-Univerzuma; to je sušta činjenica. U skladu sa tim, vreme i prostor nisu nešto što egzistira nezavisno od našeg bića (EGA) već oni jesu sama suština EGA – na identičan način kao što su „Bezvremenost“ […]
Sagledajmo sada jednu paralelu, koja će nam doneti još jasniji uvid u suštinsku istovetnost prirode „makro“ i „mikro“ kosmosa: – Pošto, dakle evidentno, EGO-Univerzum (pojavni univerzum, Svemir) predstavlja našu sopstvenu „Razdvojenu Svest“, a upravo zvezde (kao vrlo specifični kosmički objekti) predstavljaju osnovu na kojoj se temelji njegovo postojanje, onda uzevši u obzir hologramsku […]
Nakon svega ovoga potrebno je rasvetliti, odnosno jasnim uvidom obasjati, još jednu stvar – još jednu veličanstvenu činjeničnost: – Ako se vratimo na primer onog našeg, sudbinskog i sudbonosnog, „Balona“, jasno nam je da Gravitacija predstavlja Silu koja, u krajnjem, teži sve da vrati u jednu jedinstvenu „tačku“, odnosno u stanje nerazdvojenog JEDNOG. […]
Pošto smo spoznali sve ovo što smo spoznali, došlo je vreme da osvestimo i onu konačnu istinu po pitanju Univerzuma. …Iako, ono što naš um poima pod pojmom konačne istine, zapravo nije „konačna“ nego apsolutna istina. – U čemu je zabluda našeg uma, odnosno u čemu je tolika razlika… ako je uopšte i […]
Svet (Univerzum) je svet Suprotnosti – „Poligon večite borbe dvaju suprotnosti“. Bez tih suprotnosti ni poligon ne bi bio poligon, kao što ni bez tog „poligona“ suprotnosti ne bi mogle postojati i biti to što jesu. Energija jeste jedinstvo (Jedno), a jedino jedinstvo jeste jedinstvo suprotnosti; zbog toga ona nije negacija suprotnosti (kako […]
Apsolutna Istina jeste Jedinstvo Suprotnosti; a pošto su suprotnosti medjusobno protivrečne, to znači da sama Istina nije „protivrečna“ nego ona upravo jeste ta „PROTIVREČNOST“! Protivrečnost nije protivrečna, jer protivreč-no jeste samo ono što je razdvojeno od same Protivrečnosti! Medjutim; i u svojoj razdvojenosti sve nosi „pečat“ svoje suštine (Svesuštine), tj. „bit-nu (kod-nu) informaciju“ […]
Savremeni, „civilizovani“ čovek, na-dojen relativističkim racionalizmom i „silnim“ tehnološkim spo-znanjima i dostignućima, Boga smatra najobičnijom fikcijom – za razliku od ovog opipljivog i „konkretnog“ sveta kojeg smatra jedinom i potpunom realnošću. Na tom bazičnom stavu je uspostavljen i celokupan njegov (naš!) odnos prema svetu – prema čoveku, prirodi, realnosti, i životu uopšte. „Savremeni“ […]
Gledano iz našeg ocenjivačkog ugla, reći da je um (intelekt) bliži Bogu nego što je to srce, jednako je pogrešno kao i reći da je Prirodi bliže srce nego um. I jedno, i drugo, su podjednako daleko, ili podjednako blizu, Prirodi, jer je Bog, istovremeno – i neizmerno „Srce“, i neizmerni „Um“: neizmerni […]
Ego je taj koji želi, i svim silama nastoji, da postane apsolutni Gospodar. On je taj koji želi da ima na raspolaganju svu Ljubav, Znanje, Istinu, Slobodu, Blaženstvo… odnosno – da zauzme „Božje Mesto“. Medjutim, koliko god da se uspe primaknuti toj svojoj iluziji, cilj nikada neće, i ne može, postići. Svi napori […]
Čitava ova naša civilizacija, ovakva kakva jeste, temelji se na EGU. Svetom vladaju zakoni Trgovine – prometa „roba“ i „usluga“ – a ljubav, istina i pravda su, u tom smislu, neprofitabilne kategorije i, kao takve, podredjene su EGO-kreiranim „bogovima“ koji se zovu: vlast, moć i novac; odnosno – lični prestiž i profit! Svako […]
Svaka nevolja, računajući tu i bolesti, ima, dakle, za cilj da nam otvori oči za istinu i ispravno razumevanje realnosti. Takvo „budjenje“ podrazumeva ispravno shvatanje svog ličnog položaja: aktuelnog bitisanja u, ovom, bolesnom stanju svesti. To stanje svesti jeste – EGO – i jeste uzrok svim mogućim bolestima. Tačnije, EGO je BOLEST; i […]
Jedno je nesporno jasno, a to je da: Sve što činim, činim „zbog sebe“, „za sebe“ i „sebi“. Shodno tome, u okviru sveuzročne kosmičke zakonitosti važi i sledeća, nužno-prateća, istina: Sve što se dešava, dešava se „zbog mene“, „za mene“ i „meni“! …Ovaj princip je imanentni, nepobitni, princip bitisanja i funkcionisanja svekolikog Univerzuma. […]
Dokle god postoji iluzija – dokle god našim življenjem upravljaju mehanizmi racionalnog uma – najviša istina koja za nas važi jeste ta da je smisao života (življenja): realizacija Smisla. To, doslovce, znači da će – „Smisao života biti realizovan onoga trenutka kada bude realizovan Smisao“ (!?!) – Saznanje je zaista revolucionarno, nema šta… […]